Lovac je krenuo da svojom mrezom lovi vrapce. Isao je od jednog do drugog polja, iz jednog sumarka u drugi, promatrajuci jedno po jedno drvo, slijedeci vrapca koji je letio pored nekog potocica.

Lovcu nije bilo lahko prelaziti s jendog mjesta na drugo. Na kraju, kad se umorio, sjeo je u sumarak, ocekujuci svoj bogati ulov.

Umorio se od dugog cekanja te se naslonio na jedno stablo postavivsi mrezu na kojoj je bilo primamljivo jelo za ptice.

Odjednom se zatresla mreza u koju se ulovila jedna ptica. Poveselio se lovac i potrcao prema mrezi, pomislivsi kako ga ceka ukusna vecera.

Skoro je poletio od srece! Krasna je i velika bila ta ptica! Pazljivo ju je oslobodio mreze, i uvatio je rukom, diveci se njenom izgledu.

I obrati se lovac vrapcu s osmjehom pobjednika: "Dobro dosao moj lijepi vrapce! Koliko dugo sam te cekao!!

Vrabac od straha zaplaka, pa rece:
"Pustite me, gospodine lovce! Necu vam biti ni od kakve koristi i necu vam utaliti glad! Molim vas pustite me!"

Podrugljivo odgovori lovac:
"Moji prijatelji su kod mene pozvani ne veliku gozbu! Kako je mogu zamisliti bez tvog ukusnog mesa!?"

Zasutio malo vrabac pa rece:
"Pustite me, lovce, ja cu vam pokazati gdje se nalazi najvece blago na zemlji!!!"

Kad je lovac cuo za blago, izbezumio se od lahkomosti i pustio vrapca.

Vrabac se nacerio , zazivkao sto je bolje mogao i zaskakutao od srece, govoreci:
"Zar si povjerovao, glupane, da ja uistinu znam gdje se nalazi blago? Sve u svemu, nemoj se zalostiti. Ja cu obavijestiti sve vrapce da se udalje od ovog sumarka, a moj ti je savjet:
Nemoj vjerovati u sve sto ti se kaze! To je to blago!"

I odleprsa vrabac ostavivsi nasamarenog lovca.