U ovom, takozvanom modernom dobu, i u ovim pomalo čudnim vremenima, mi kao obična ljudska stvorenja, veoma često zaboravimo učiniti ono, što smo sami sebi zadali kao zadatak da ćemo to uraditi. Pogotovo ako je riječ o sadaci, koju smo obećali  dati, a zaboravimo za to, za svoju grešku sjetimo se tek onda kada nas strefi neki taksirat, i kada zbog ne davanja sadake moramo platiti štetu mnogo puta skuplju, nego što smo mislili u sadaci da damo. E tako se desilo baš ovaj put mom glavnom junaku u narednoj priči.

-Danas sam naumio odnijeti nešto novca, u našu džamiju, kažu da treba sabrati malo para za grijanje džamije, i mekteba, đe djeca uče.-započinje jutarnji razgovor odvažni gazda Hazim sa svojom ženom Merimom, koja ga kao vjerna sluškinja hizmeti oko sipanja kahve, i nuđenja vrućih hormašica. Oko njih je odisalo imućno imanje, i sve u njemu je ukazivalo kako se vrijednoćom svojih ruku odvažni Hazim izborio, i steko pravo bogastvo oko sebe.

-Jašta čovječe, obavezno novac odnesi, a kolko si naumio još doplati na to, jer imamo hvala Bogu svega na pretek. A kažu stari ljudi, da svaki put koliko daš u životu sadake,sve ti se to vrati u mnogo većoj kamari. Ali ako ne daš što si naumio,more ti se desit da mnogo puta veću štetu platiš.Pa ako se to tako kazuje,onda mora da u tome ima istine.-nastavlja pobožna Merima svom čovjeku kazivati ono što nosi u sebi.Šarenila se skupocjena mahrama na njenoj sitnoj glavi,dok joj ni bluza a ni lijepe dimije nisu odskakale u vrijednoći materijala od kojih su skrojeni.Nije ni nošnja njenog čovjeka nimalo zaostajala po kvaliteti, i modnom izgledu zaostajala za ženinom nošnjom.A kako i nebi kad su i živjeli u dobro imućnom okruženju,pa su mogli tako i da se nose. Ali jedna greška koju će Hazim napraviti košta će ih mnogo više, nego što su mogli i zamisliti,da će im se to desiti.

-Ma znaš ti dobro ženo,kako ja redovno plaćam sve svoje obaveze, pa mogu i ovo, jer imamo hvala Bogu para sasvim dosta, da ne oskudijevamo ni u čem. Kao što neki ljudi,na današnjem vremenu sa velikom mukom uspiju platit,sve ono što trebaju da plate.-njegove odlučne riječi ženi su sasvim jasne bile,i nije ni slutila da bi on mogo zaboravit,na ono što je obećo da uradi.

-Znam čovječe, znam,ali eto da te napomenem.-nastavlja žena da ga upozorava.

-Čim dođem sa pijace,svrati ću u džamiju i platit što sam reko.-zareče seb proćelavi Hazim,pa nastavi pit jutarnju kahvu,zaslađivajući kahvu golemim kockama medenih srca.Vrijeme je polahko nastavilo ić,a Hazim se trudi da ga čilo prati.Pa čim završi sa kahvom,spremi se da pođe na pijacu,željan da je obiđe,kao što bi to činio i uvijek do sada.Bavio se preprodajom stoke,i na tom poslu kojeg je radio dugo, stekao je dovoljno bogastva za svoj lagodan život,u kojem trenutno uživa.Čim je stigao na pijacu uputi se pravo na dio pijace đe se trgovalo stokom.A kad tamo uđe,zastade kod grupe trgovaca koji su ga dobro znali,pa se sa svima srdačno poselami.

-Imal šta za mene?-on zapita jednog poznanika.

-Ima eno tamo,vidiš li onu dvojicu ljudi,imaju dvije dobre junice,ja se sa njima nisam uspio dogovorit za cijenu,al probaj ti možda uspiješ njih ubijedit da  prodaju tebi.-spozna Hazim odmah o kome se radi,pa se žurnim korakom uputi ka njima.

-Selam 'alejkum ljudi,vidim imate nešto stoke za prodat,pa reko da vidim kolika vam je cijena hajvana, jer ja bi da ih kupim.-čim to završi poče sa velikom pažnjom obilaziti dvije rasne junice,i zagledati sve na njima.

-Mora da su te poslali oni mesari s drugog kraja pijace.-dočeka svojim smirenim govorom jedan od prodavača.

-Ma kakvi mesari,nejmam ja ništa snjima,ma znaš ti za mene da ja godinama kupujem stoku za sebe,a ne za nekog drugog.-nastavlja Hazim ubjeđujućim glasom ljude da povjeruju u njegovu priču.

-Jest kupiš za sebe,a preprodaš je njima,ili nekim drugim,i na tome zaradiš.-uključi se i drugi prodavač svojom pričom.

-Ma kaki bolan, pusti tu priču, nego ajde da se dogovorimo koliko je vaša cijena ovako,bez mjerenja?-nastavlja Hazimaga ljude da obrlaćuje svojim govorom,nebili uspio od njih izvuć što povoljniju ponudu,na kojoj bi on uistinu zaradio. I tako bi,malo po malo,riječ po riječ,Hazim svojim kazivanjem uspje ljude ubijediti da mu prodaju stoku,baš onako kolko im je on i procijenio da vrijede.Pa kad to završi pare plati ljudima,a mesarima junice prodade na vagu,i zaradi na njima,ali mu mesar ne plati odmah nego samo reče.

-Pare ćeš dobiti kad se vratim iz klaonice,moram stoku odmah odvest tamo,da ih zakoljem što prije,i uspijem razvest do svojih mesara.

-Nema problema, vidimo se do idućeg petka.

-Važi, vidimo se u petak.-i tako bi,Hazim sklopi posao,zaradi pare al ih ne dobi odmah,pa je ostao praznog novčanika,sa samo malo siće.Zaboravio je Hazim i na obećanje da će u džamiji dati sadaku,ali i da nije zaboravio nebi imao para da to učini.Vrijeme polahko poče da klizi,prođe nekoliko dana nije Hazim za veliko čudo nikako ni mislio na obećanje dato ženi,a ni žena po baksuzluku nije uspjela da iz radoznalosti čovjeka upita,dali je dao sadaku. Samo jedan dan pred novi petak, desio mu se taksirat, zazvoni telefon baš u podnu,kad on pođe da klanja.

-Halo,izvolite,ko me vako ometa.-javi se na podignutu slušalicu,ne sluteći ko bi mogao biti sa druge strane.

-Ovde policijska patrola, zovem vas da vas obavijestim o saobraćajnoj nesreći,u kojoj je vaš sin nastradao.

-Jel to ti mene zafrkaješ?-on ga sa velikom sumnjom upita,ne prestajući sa strahom da se čudi načuloj vijesti.

-Oprostite gospodine ali ja nikog ne zafrkajem,jer mi to moj posao ne dozvoljava da to činim.Dužnost mi nalaže da vas obavijestim o onome što se i desilo,a to je,da je vaš sin imao tešku saobraćajnu nesreću,u kojem je pohlupao svoja kola,i kola ispred sebe.

-Je li meni moje dijete dobro!-zavika prepadnuti Hazim kad bolje spozna o čemu se radi.

-Jeste on je dobro,samo malo ima udarac u čelo,ali je pri svijesti,i u dobrom je stanju.Vas zovem zato što je auto na vama,i morate doći lično,da sve obavimo kako treba.A štetu ćete morat sami da snosite.

-Dobro,jasno mi je sve,dolazim odmah-samo što to uspje izgovorit,na brzinu se obuče pa izjuri napolje.Žena ga u čudu samo priupita,dok je on već izletio napolje.

-Šta je to bilo Hazime,pa ti otrča neđe?

-Ništa opasno ženo,ništa,samo nako,uvezi posla.-jedva je to i uspijo izgovoriti zbunjenim slovima govora,pa na brzinu uleti u svoju limuzinu i odjuri u pravcu puta,za koji mu je objasnio policajac,đe se tačno nalazi.A kad stiže prvo prileti sinu,pa se sa njim zagrli i u strahu upita.

-Jesi mi dobro dijete moje?

-Jesam babo,jesam,al moj auto skroz slupan.-sin mu sa zbunjenim strahom odgovara.

-Ma pusti auto,neka je totalno slupan,važno je meni da si ti živ i čitav,jer život i zdravlje nemogu se ničim kupiti,a limuzine mogu.-započeše da se odvijaju uobičajni proceduralni postupci oko popunjavanja prekšajnih formulara,dok je stigao i kamion pauk,koji je brzo sklonio pohlupan auto sa puta,i saobraćaj doveo u normalno stanje.Proletilo je taj dan,i dođe novi petak,mesari donesoše pare koje je Hazim zaradio na prošloj pijaci.Samo što Hazim uze pare od mesara,i što se rastade sa njima u glavi mu sinu jasna misao,koju morade sramotno sam sebi reć.

-Eto što je baksuzluk,ja ne dado naumljene pare u džamiju ,a dado dosta više novca na kaznu, koju mi moj sin napravi.-zakuka Hazim sam na sebe gledajući u golemu svotu novca,dobivenu od prodaje stoke.

-Ovo ti je Hazimaga životna opomena,zbog toga sav taj novac,od prodate stoke, iz ovih stopa nosi u džamiju,pa zamoli Boga,kad budeš klanjo da ti halali na greški,koju si sam sebi namjestio.

-Jah,hoću ženo pravo iđem u džamiju,neće Hazim ovog petka na pijacu,ni po koju cijenu.-kako to reče tako i uradi,preskoči odlazak na pijacu tog petka,da bi vremenom i sve češće,nastavio izbjegavati pijacu.Opomenula ga životna greška,i nije imao naum da ponovo učini haram na koji je samovoljno jednom nasjeo.Ali je i sve ostale ukućane,a pogotovo svoju djecu upozoravao svaki puta kad bi imao priliku za to,govoreći im jasno.

-Ako naumiš daj sadaku odmah,nikad nemoj to da izbjegavaš,jer će te stić kazna mnogo veća od naumljene sadake.-odzvanjale su njegove riječi jasno,pa su ga svi  dobro i razumjeli.

Piše:Salih Adžikić

foto ilustracija

dzematrahic.ba