U našoj historiji i tradiciji kako dalekoj tako i bliskoj mnoge stvari su nerazjašnjene i nepoznate široj javnosti. Ako bi se povodili onom latinskom izrekom „historija je učiteljica života“ onda se mi ne bismo mogli pohvalit velikim znanjem o prošlosti naših krajeva,dobrotvora,vakifa i čestitih ljudi. Zato naše zjaednice u liku džemata i drugih korisnih društvenih grupacija bi trebali povesti računa o tome.

Sa takvim naumom džemat Gornji Rahić je ako se naši čitatelji sjećaju teksta o podizanju nišana rahmetli nedužnom ubijenom u drugom svjetskom ratu Eminović Muharemu pored puta koji ide preko brda Cer pa prema uzvišenju Banderi gdje su današnji repetitori televizije i telekoma. Mnogi naši vakifi i dobrotvori koji su zaslužni za preostala dobra i vakufe koje mi koristimo su vrlo slabo istraženi i malo se za njih zna. Naročito ako imamo saznanja da su jedni te isti vakufi sačuvani u jednom periodu tako što su oduzimani i ponovo otkupljivani za islamsku zajednicu. To je period komunizma pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka kada su nasilno oduzeti od islamske zajednice (džemata) u ime bratstva i jedinstva sa ciljem osiromašenja naše zajednice koju su bili doveli gotov do prosjačkog štapa. Tako ako bi se krenulo dublje istraživat imali bi smo danas nekoliko vakifa za jedan vakuf kojeg trenutno posjeduje džemat, od prvog vakifa pa do zadnjeg koji su taj isti vakuf otkupljivali od onih kojima su dodijeljivani besplatno. Naročito su bili na udaru vakufi našeg džemata koji su u samom naselju koji danas služe u svrhu ukopavanja muslimana. Nije zgoreg podsjetit da je džemat Gornji Rahić prema arhivi koju posjeduje imao nekad od vakta dolaska Austro-Ugarske monarhije na područje BiH imao oko 800 duluma vakufa za razne namjene da bi danas imao svega ili spao na oko svega 57 duluma vakufa. Ovaj podatak govori kako su vlasti načinile pravu pustoš našeg vakufa na ovim prostorima. Danas kad se krenulo u Distriktu Brčko sa izlaganjem nekretnina i vlasništva odnosno spajanjem katastra i grunta nad zemljištem vidimo gdje je taj vakuf završio i ko ga koristi u koje svrhe. Zato je bitno na početku naše priče napomenut i spomenut značaj obilježavanja naših vakufa koje vakif/vakifi istog koje mi trenutno koristimo za dobrobit naše zajednice. 

 Na slici koju vidite postavljen je prvi nišan vakifu, ženi, dobrotvoru našeg vakufa Hada, radi se o Dizdarević (rođ.Čajić) Naji prvoj supruzi rahmetli Dizdarević Salke zvanog „rođo“. Ona je preselila na ahiret 1954. godine, ovaj dio zemljišta je dobila u miraz od svog oca te je prije smrti uvakufila zemljište u vakuf. Kako nije imala djece sa Salkom on se poslije njene smrti oženio Rahimom sa kojom je dobio sina Salima. Dakle Naja potječe iz familije Čajić od oca Mustafe i majke Hate. Na ovom lokalitetu se u papirima katastra nalaze tri Hade u dijelovima. I to groblje,voćnjak i njiva, obuhvataju površinu oko 4 dulama. To je vakuf gdje se većina stanovnika nekad željela ukopati s tim da je danas najaktuelnije mezarje postalo Staro ili u narodu poznato Šehidsko mezarje čistina ispred boraca. 

 Na kraju da rezimiramo ovo je dobar gest džemata na oživljavanju imenom i prezimenom starih vakifa i podstrek za nove generacije koje trebaju uvakufiti nove vakufe za potrebe zajednice jer se samo tako jača svoja zajednica džemat i islamska zajednica te ujedno će osoba sebi priskrbiti trajnu sadaku i sevape od vakufa koji daruje zajednici. Naravno nebrige prethodnih generacija i historijskih dešavanja kroz koje je prolazila zajednica mnoge vakufname vakifa ako su i bile danas ne postoje za koje su namjene dati. Ostaje na nama da damo svoj doprinos na jačanju trenutnih vakufa kao i doprinosu istih za buduće generacije. I na kraju da ne bude oni su dali i uvakufljavali,a šta smo mi uradili na tome da se i nas buduće generacije sjećaju i spominju po dobru.