Taman samo što sam zakoračio u avliju zapahnu me jak miris suhih šljiva. Taj miris i osjećaj vrati me unazad nekoliko decenija na prošla prohujala vremena i naše tradicije sušenja šljiva na inproviziranim pušnicama od drveta napravljenih sa zidovima od pruća ili ćerpića oblijepljenim blatom i glinom. Naime saznao sam da je naš sugrađanin Galib Hercegovac revitalizovao stari oblik proizvodnje šljive u svojoj avliji. On je dosta dosjetljivo uspio to osmislit i praktično uredit te na kraju osmišljenog projekta pokrenut proces sušenja šljiva kao i drugog voća. Zatekao sam njega i njegovu suprugu Amelu kako vrijedno prebiru šljive na iznijetoj ljesi tek izvađenoj iz pušnice. U jednom opuštenom i prirodnom razgovoru razmijenili smo mišljenja o ovoj vrsti proizvodnje kod nas. Kako je istakao naš domaćin na ovakav razvoj situacije ga nagnala situacija da se insan mora snalazit i od čestitog načina života živit i sa druge strane šljive nam masovno propadaju a mi ih ne iskorištavamo. Ističe Galib, naše je voće toliko ekološki dobro i zdravo jer mnogi ga u zadnje vrijeme čak ni ne prskaju tako da je kao ekološki zdrava hrana pravi hit pogotovu na zapadu, a što u zadnje vrijeme i naš narod to shvaća i vraća se izvornom načinu korištenja voća odnosno i načinu obrade da duže traje kao što je suha šljiva. Galib nam je rekao, a i meni je to poznato da se tradicija sušenja šljiva u ovoj porodici proteže preko tri decenije, njegov otac Mehmed (Meho) je imao u avliji pušnicu (bilo je prije pušnica u svakoj drugoj avliji kao i bunareva pa ljudi porušili) u kojoj je proizvodio godinama suho voće te ga plasirao na tržišta naših pijaca kao i ispred svoje kuće je to imao u ponudi. I točak te historije se ponovo pokrenuo i okrenuo na njemu da nastavi očevim stazama proizvodnje voća u našem mjestu. Objasnio nam je koji je to kvalitet proizvoda, jer kako kaže toplota koja se dobija od drva proizvodi topli zrak koji kruži prilikom sušenja voća je sto posto sasvim zdrava u što smo se uvjerili kada nam je vadio ljese da pogledamo šljive koje su u procesu sušenja. Pošto je to osmislio za sebe iako je šljiva na ‘izmaku’ on je ujedno ponudio i drugima da učini uslugu sušenja šljiva na što je naišao na dobar odaziv komšija i prijatelja koji su mu donijeli svoje šljive da im osuši.

Planira svoje proizvode da plasira tržištu i pojedincima koji su voljni kvalitet bosanske šljive otkupit po pristupačnoj cijeni te mogu našeg vrijednog Galiba kontaktirat na telefon 061-674-680.

Ovom prilikom smo načinili nekoliko slika da vam na kratko predstavimo i dočaramo osmišljenu novu/staru pušnicu koja plijeni pažnju. Interesantno je kako je na ovoj pušnici ugradio jednu vrstu klapne koja regulira vatru kao da je peć za grijanje na kojoj se regulira jačina toplote predviđena za sušenje voća odnosno šljive. Ljese su kao što se vidi na snimku od drveta baš tradicionalno kao nekad ali ovaj put kvalitetno rješenje za  šljive i drugo voće.

Ovakve projekte koje mnogi naši sugrađani zadnjih godina poduzimaju trebali bi nadležni iz vlasti za unapređenje poljoprivrede i proizvodnje prepoznat te podsticat jer se na taj način oživljava poljoprivreda i jačaju domaćinstva na selu koja mogu osnažiti ekonomski rast naše sredine te mlade bračne parove kao što je ovaj slučaj podržati da i drugi krenu njihovim ili sličnim stopama, jer nama bez proizvodnje pa makar to bilo i na ovaj način nema napredka i poboljšanja ekonomske situacije primjer za to je Njemačka koja ima mnoštvo porodičnih firmi koje su osnova njemačkog uspjeha i stabilnosti njemačkog društva pa zašto i mi to ne bi isprobali na ovom podneblju kao što je Posavina i Semberija poznate po hrani i voću.

Tako nam na dohvat ruke mnoge blagodati, a mi to ne uzimamo i ne koristimo kao da smo se zarekli daćemo stajat i vječno posmatrat kako se ništa ne mijenja, a vozovi dobra prolaze pored nas.