U ovo današnje vrijeme,kad svijetom vlada pohlepa, za nekakvim modernim načinom života,i kada istinska ljubav, prema voljenoj osobi,izgubi svoju vrijednost,tad šejtan upetlja svoje prste,pa svojim šejtanlukom opije duše,onima, koji spadnu na to.Takav slučaj se desio u krugu porodice mladog Emina,i njegove supruge Zejne.Lijepi i mladi,stupili su u bračnu vezu,položili  zakletvu na vjernost u džamiji,a i opštini,vjerujući sami sebi, da su i od Boga obdareni da žive jedno sa drugim.Ali ispit na vjernost  koji su trebali položiti,poče da ih stavlja na kušnju.

-Prošlo nam je evo,dvije pune godine srećnog braka,a od moje trudnoće, još nejma ništa.-započinje raspravu lijepa Zejna,čije je mladoliko tijelo odisalo jedrošću u sebi.

-Možda nam tako, treba da bude,mila,a možda mi je to određeno,sa moje strane,jer su i moji roditelji svoje prvo dijete dočekali tek,u trećoj godini braka.-uporni Emin pokušavao je svoju,sad već pomalo napornu ženu,da uvjerava u strpljivost,ili sabur,što mu je bila glavna osobina,sa kojom se kao čovijek on i ponosio pred svima.

-Obišli smo već nekoliko privatnih ljekara,svi su mi rekli da je do mene sve u redu,znači ti bi trebao biti glavni krivac za to.-nastavlja nestrpljivo,vrcljiva Zejna,iznosi svom čovjeku, muku što se mota oko njene glave.

-Bio sam i ja stobom,kod tih doktora,i znaš da su rekli,kako je i kod mene sve u redu.Ostaje nam samo da još malo budemo strpljivi,i ako Bog da,možda ćemo već na godinu,imati neke novine u tome.

-Neznam,neznam,sve mi to izgleda sumnjivo.-Zejna nije posustajala svom čovjeku da nabacuje krivnju,iako će vrijeme pokazati,kako nije bila u pravu.Muž joj na tu priču ne reče ništa,nego nastavi u miru da večera,u okruženju tek nedavno useljene,nove kuće.U kući je sve mirisalo na frišku aromu kućnog ambijenta,iako još nije u potpunosti bila sređena,Emin kao poznati mehaničar,žrtvovao se svim silama,da ugodi prohtjevima svoje žene.Iako je u svom dvorištu još stajala prijašnja kuća,u kojoj su živjeli njegovi roditelji,on je ženi ispunio želju,i u tako kratkom roku, napravio novu kuću.Ali ona nije bila pomirljive ćudi,i nije puno vjerovala u životna iskušenja,šejtan ju je vukao za sobom,i navraćao da učini ono, što će joj se na kraju razbiti od glavu.Sutra dan je otišla u komšiluk,na kahvu kod svoje kone,iz čijih su očiju,prodorno zelene boje,izbijali vulkani šejtanluka,i zlo namjernih nauma.Kroz koje bi uvukla svakog,ko nasjedne na njenu priču.

-Kažeš mi, da bi trebala čojka da prevarim,da učinim preljubu,sa nekim drugim muškarcem.I da ću tako,još i uz pomoć tvojih gatanja,sigurno ostati trudna.Ali to je grijeh kod Boga,a velki grijeh i prema mom čojku,ne bi to ja mogla podnijet.-Zejna joj kao kroz brigu i sramotu dočeka.

-Ma kakav grijeh,to su samo prazne priče,ako tvoj čojk ne more da ti napravi dijete,more neko drugi,a za to ćemo znati samo nas troje,i niko više.-nastavlja naporna kona da je navraća na zlo.Dok je ujedno spremala nekake smotuljke,crvenog platna,pripremajući ih za Zejnu,da sa sobom ponese kući.

-Sramota me je to da učinim,stvarno sramota.-nastavlja donekle Zejna da odbija njenu ponudu.

-Ne budi glupa,jer kakav ti je smisao života,ako nejmaš djece u braku.Svi će kriviti tebe,vikaće kako si ne plodna,i da uopšte ne valjaš za čojka,koji svim silama želi djecu u svojoj kući.

-Ali on mene voli i ovako,to mi stalno ponavlja, kad smo u krevetu,zato mislim,da ću durat još malo.

-Dobro,kako hoćeš,ali ti savetujem ponesi ovaj smotuljak sa sobom,i stavi ga pod vaš bračni krevet.I ubrzo će novine biti kod vas.-Zejna je još malo sjedila kod kone,uzela onaj smotuljak,i pošla kući.Vrijeme je nastavilo da teče,a Zejnu je sve više opčinjavala želja da učini preljubu,da svog čovjeka prevari pa što god bilo,da bilo.I jedne noći,kad je vrijedni Emin,otišao na put u inostranstvo,đe bi nabavio auto dijelova,koji su mu potrebni u njegovom poslu.Desio se belaj,ona je po dogovoru sa konom,i sa koninim, tajnovitim muškarcem učinila preljubu.Prošlo je jedno vrijeme na njoj se trudnoća primijeti.

-Stigla nas sreća čojče,evo ja sam trudna već četvrti mjesec.-zjapila je veseljem na licu,presrećna Zejna,dok je svom čovjeku iznosila tu radost iz sebe.

-Vidim ženo,vidim,i meni je posebno drago.Al reci mi Bogati,jesul ti rekli doktori,šta nosiš u stomaku ,curicu il sina?-upita je radoznalim glasom, njen muž,i ne sluteći kakvo će ih zlo zadesiti,oko toga.

-Sina čojče,sina nosim,ispuniću tvoju želju,iako sam sumnjala u to.-kad to Emin ču,od svoje žene,na trenutak se zamisli,pa je ponovo upita.

-Kako to ženo more bit, četiri mjeseca trudnoće,kad ja i ti, u zadnje vrijeme,nismo imali kontak u našem krevetu,već dužeg vakta?

-Jašto smo imali,nego ti zaboravio.-ona mu ko iz topa odgovori,a još se i na to nadoveza da kazuje.

-Sjećaš se poslije onog sijela u komšiluku,đe si malo popio rakije,e tu noć smo vodili ljubav,i vjerovatno sam tada ostala trudna.I evo,fala Bogu nosim ispravno dijete.-smrsila mu i to na brzaka, nebil kroz tu priču i sakrila istinu,oko njene trudnoće.

-A,to moguće je.-on je pomirljivom pričom dočeka,pa nastavi sa njom da dijeli radost,i ne sluteći šta se tačno desilo sa njegovom ženom.Vrijeme je nastavilo da žuri,i ne prođe još par mjeseci,pred sam porođaj žene,Emin je usnio čudan san.

-Sinoć sam majko sanjao, nekako čudan san,ja inače ne pamtim svoje snove,ali od sinoć,pamtim svaki detalj snova.-uz kahvu kod svojih roditelja,Emin im poče kazivanje svoga sna.

-Šta si bolan usnio,sine moj?-starica ga sa brigom upita.

-Usnio sam,kako mi prilazi neki čojk,obuven u zelenu haljinku,i vako mi veli,kad se samnom pozdravi. “DOBRI ČOVJEČE,MORAM TI REĆI DA TE ČEKA ZLO,AL MORAŠ BITI JAK,U DUŠI I U TIJELU,JER ODMAH POSLIJE TOG ZLA,STIŽE TI NOVA,SREĆNA NAFAKA,SA KOJOM ĆEŠ SREĆAN ŽIVJETI DO KRAJA ŽIVOTA“Čim to reče,taj čovjek nestade,a predamnom vidim nekog nepoznatog muškarca,koji mi ote iz ruku,našu tek rođenu bebu.

-Bože na hajr,Bože na hajr,nije to dobro sine moj.-majka mu sa velikom brigom odgovori.Vidjevši i u sinovim očima breme straha,na koje nikad do tada nije navikla da vidi,njemu u licu.

-Ma to je samo san,i ništa drugo,sine,a ti si dovoljno jak i da izduraš sve što te čeka kroz život.-sokolio je i babo svog sina,dajući mu podršku da se bori sa svim nevoljama,koje mu se nađu u životu.

Zejna se i porodi,rodivši zdravog i ispravnog sina,presretnom Eminu,pa većeg veselja za njega i njegove roditelje nije ni bilo.Al samo na kratko,jer se novorođeno dijete ubrzo razboli,i od ne utvrđene bolesti umrije.Pa naj veća tuga,i žalost zamijeni u njihovoj porodici, do nedavno veselje,i radost. Kopkalo je Zejnu to,pa je jedne noći,poslije sahrane djeteta,odlučila svom čovjeku da prizna,zijan,koji je učinila bez njegovog znanja.

-Hoćeš li mi oprostiti čojče moj grijeh,hoćeš?Molim te ko dragog Alaha za oprost,mislila sam da si ti ne plodan,i da u našem životu,nikad nećemo imati djece.-ostajući sami u svojoj sobi,Zejna mu poče iznositi istinu na vidjelo,iščekujući čovjekovu reakciju na to.A on kad to ču,skoči sa kreveta,bijes i ljutnja obgrli ga skroz,i u toj ljutnji poželi da je ubije,da je zadavi golim rukama.Jer sramotu od nje nije mogao da podnese.Al na sreću ipak se suzdrža,i ne učini zlo nad njom,jer mu u misli dođe pouka iz svoga sna.Pa joj na to veli.

-Priznala si ženo grijeh,možda će ti lakše biti,ali ja ti to nikad ne mogu oprostiti,zato je naj bolje,da se ti sutra pokupiš,i odeš od mene.Jer ja nisam taki čojk,koji more čitav život da podnosi sramotu,od varanja žene,sa nekim drugim muškarcem.-čim je to Zejna od njega čula,jasno joj je bilo,da njen čovjek govori iskreno,i srcem i dušom.Zato se idućeg dana i rastala  sa njim,vratila se svojim,a on ju je ispratio.Poslije rastave na sudu isplatio joj je u novcu,ono što ga je sledovalo po zakonu,a nakon godine dana,oženio se ponovo,sa drugom ženom,koju je i poznavao od ranije,kao svoju simpatiju iz momačkih dana.Ubrzo su dobili prinovu jer mu se žena porodila,i rodila mu blizance,jedno muško,i jedno žensko dijete.Kao da ih je dragi Bog darovo duplom nafakom,i život se nastavi srećom opkivan i dalje da mota oko srećnog Emina i njegove nove obitelji.I Zejna se udala za čovjeka,koji je radio u inostranstvu,pa je i nju odmah poveo sa sobom.Al njegova narav,i alkoholičarska osobina,krasili su ga kao zlobnog insana,pa se čulo na daleko,da je tukao Zejnu do mile volje,kad god bi se napio.

-Ovo mi je sigurno kazna od Boga,što sam zijan učinila,poštenom insanu,mom bivšem čojku.-ponavljala bi Zejna tu jadikovku,svaki puta kada bi bila isprebijana,oholom rukom novog čovjeka.Tako je u životu,od pamtivijeka,samo se zlo,zlim nagrađuje,a dobro se dobrim vraća.Emin je nastavio da živi u slozi,poštenju i vjernosti,sa svojom novom ženom,i djecom,i da stiče sve više uspjeha u svom životu.A Zejna,je ostala da dura muke,i belaje,u koje je dobrim dijelom,svojevoljno sama i nasjela,jedino je izvukla pouku,da njena djeca,ako ih bude u novom braku, u budućnosti ne čine zlo,koje je ona učinila.