Sama misao na hadž koji se veže za kurban bajram je asociranje na naša minula vremena koja da kažemo još uvijek egzistiraju u nekoliko džemata u distriktu. Naime kada je riječ o našim adetima u tradiciji ovih prostora pa tako i o „hadžijskim dovama“ na ovim prostorima je nekada imala veliki značaj za sve osobe koje su nanijetile da obave ovu petu islamsku dužnost to jest po mogućnosti u svom ovodunjalučkom životu posjetiti radi Allaha dž.š. Kabu sveto mjesto muslimana, kiblu kojoj se svi muslimani na ovoj zemaljskoj planeti usmjeravaju kada obavljaju svoje redovne namaze. Sjećanje nas vraća na protekla vremena kada je bilo dosta teško prikupit određena sredstva za ovaj put koji svaki hadžija ima da pređe. Kod nas u Bosni se inače od pamtivijeka gaje lijepi adeti koji su vrednovati i stavljani na pijedastal na nivo obaveze kao što je dova prilikom odlaska na hadž, odluka o puštanju brade kada se činila zajednička dova u našim mahalama, sunećenje djece, bajrami sa svojim svim ukrasima koji čine ovakav događaj kod Bošnjaka su posebni, ramazani sa svojim ukrasima i drugi događaji koje nećemo ovdje navodit. Povod ovom pisanju su dakle naše sadašnje i pređašnje hadžijske dove. Hadžijska dova koja se održala u subotu 31. oktobra 2009 u Bijeloj džamiji u Brčkom, gdje su bila prisutna 24 putnika namjernika na ovaj blagoslovljeni put u blagoslovljenu Mekku. Za naše drage hadžije pred prepunom Bijelom džamijom je proučena dova za njihov hajirli put, predavač na ovogodišnjoj manifestaciji je bio prof.Enes Ljubijankić direktor Cazinske medrese“Džemaludin ef.Čaušević“ iz Cazina.

Upoređujući prijašnje i sadašnje hadžijske dove ima razlike u organizacionom i finansijkskom smislu. U prošla vremena da bi se neko odlučio krenuti na ovaj častan put, trebao bi se pripremit na više izazova adeta koji eto ukidaju se po mnogim starim hadžijama i ljudima koji žale za tim prošlim skupovima. Naime prilikom prijave i registracije u institucije Islamske zajednice budući hadžija bi vršio pripreme svojih ukućana na niz aktivnosti kao što su veliki broj ručkova gdje su sazivani uža i šira rodbina, prijatelji i komšije, ceremonija održavanja dove u svom džematu mjestu  gdje bi se ljudi okupili ispred  kuće budućeg hadžije te odlazak uz tekbire ka obližnjoj džamiji uz veliku povorku posjetilaca. Za muškarce hadžije bi bili zaduženi efendije imami koji bi ga pod ruke vodili,a za žene su bile predviđene muallime supruge efendija i one bi kako to i dolikuje išle iza ljudi. Dolaskom u džamiju obavio bi se podne namaz te nakon toga bi određeni predavač održao kraći ders. Nakon toga bi se proučio kraći program učenjem određenih ilahija, kasida, recitacija kao i odlomaka iz Kur'ana i na kraju bi se proučilo ašere i dova. Sve bi to pratilo dijeljenje šerbeta prisutnim kao i lijepe hedije za njih, a imami su posebno darovani kićenjem košulja, peškira i drugih odjevnih materijala . Nakon završetka dove u džamiji dotični bi prisutni i gosti iz drugih mjesta bili pozvani na ručak kod dotičnog hadžije kao i kod džematlija domaćina u tom mjestu. To bi se prepričavalo godinama uz određene anegdote sa tog skupa.

Danas kada je to u distriktu drugačije definisano ono se gasi u mnogim džematima pa tako i kod nas. Za sve hadžije ovih prostora se organizuje jedna  centralna hadžijska dova kao što je bila ova pre neki dan i tako se buduće hadžije rasterete troškova koje su imali prijašnje hadžije kada su ovakve manifestacije u pitanju. Napominjemo da još njih ima u nekoliko džemata gdje su buduće hadžije uporne na tom starom adetu kao što je Maoča, Šatorovići i još nekoliko džemata ovisno od budućeg hadžije i  njegove želje kao i finansija jer je to veliki trošak. Koliko se novca ima pripremit za najnužnije troškove za hadž čovjeku je potrebno ako ne više a ono isto toliko sredstva za ove adete koji da napomenemo nemaju nikakve obaveze za budućeg hadžiju. Na kraju navodimo vam spisak budućih putnika na hadž ove godine sa prostora Brčko distrikt i uz naravno staru sliku ovakvih hadžijskih dova koje su se održavale prije 20 godina u našem mjestu , na slici je bila hadžijska dova rahmetli Mehmedu Trokiću i Salihu Lišiću zvanom „brato“ iz Gornjeg Rahića.

Autor:Hamid Hasikić 2. Novembar 2009