Poslije smrti svog rahmetli oca Himzije,na njegovom preostalom,imućnom imanju, ostala su kao glavni naslijednici, trojica braće.Dvojica starijih ,među kojima je naj stariji bio brat Ševko,a do njega, za samo dvije godine razlike,bio je mlađi brat Kasim.Bili su sušta suprotnost u svemu,od svog naj mlađeg brata Senada.U svojim oholim naravima,i u velkim željama,prokletom požudom opčinjenih, žudili su samo da se dokopaju preostalog,očevog imanja u cjelini,u čemu su im svim silama pomagale, i njihove žene,isto tako loših osobina, kao i njihovi ljudi.Majka im Hanifa,čim je ispratila dženazu svog čojka,i sve što iđe uz to,pozvala ih je na večeru,i da se sa njima pokuša dogovoriti o preostalom imanju.

-Sinovi moji,eto ja sam vas pozvala noćas,da se sa vama, kao trojicom braćom dogovorim,oko podjele preostalog imanja,poslije smrti vašeg babe.Vi znate, da samnom ostaje moj naj mlađi sin,i zato bi red bio, da njemu,kao jedinom nasljedniku,koji preuzima brigu o svojoj majci, i ostane naj više zemlje,kao nagrada za to.

-Nemože to tako majko...-zaklikta prvi naj stariji brat Ševko.Kako to zavika,u ljutnji i poskoči na noge,pa nadviši se nad svima njima,cijelom veličinom svog golemog tijela,zakloni im i svjetlo sa obližnjeg lustera,unoseći trunku straha,dok ga budu slušali u daljoj priči.A kad se isprsi nastavlja da sikti iz usta.

-Nemere majko, naš naj mlađi brat dobiti toliko,kad još nije ni oženjen,i ne treba mu uopšte bilo šta od našeg imanja.Ja imam ženu,imam troje djece i moram da njih hranim,a on nejma nikog drugog, kraj sebe!I zato mu to imanje i ne treba,već sve treba ostati samo nama dvome,meni pola ,a mlađem bratu druga polovica.Jel tako brate Kasime!!!

-Tako je brate Ševko,on je još djetinjast i ništa mu sad i ne treba,para malo ako mu ustreba za provod,ima očeva penzija, i to će mu biti sasvim dovoljno,da živi rahat, u svojoj ludoj mladosti!-naklopi se na bratovu viku,i svojom dernjavom njegov brat Kasim.Od njihove vike protresla se čitava kuća,a kako oni prestaše glamom,začu se novo urlanje u glas njihovih žena.

-Pametno naši ljudi govore,i treba tako da bude,šta će tom klincu zemlja,kad je on i ne zna radit!-veli srdita žena naj starijeg brata Ševke.

-U pravu je moja jetrva,i ja imam svoju djecu,dvije curice,za koje moram zaraditi puno para u miraz,kad ih budem udavala.I svaki pedalj svekreve zemlje, doće mi ko mehlem na ranu.-Hanifa i nju sasluša,a kad ona presta da se dernja ,reče im.

-A ko je tako,sinovi moji,i snahe moje,onda vi trebate preuzeti brigu o meni,a ne da ostanem na leđima, ovako maladog sina,kako vi velite o njemu.-snahe kad to čuše,na trenutak zanijemiše,gledajući kriomice jedna drugoj u oči.Pokušavajući na taj način da se dogovore, šta sada reći.Ali ćutnja im je opkovala usta,pa ostadoše nijemo da pilje na stranu.Tih se trenutaka javi za priču naj mlađi brat Senad,pomalo stidno,obgrljen samo poštenom dušom i ničim više,reče im.

-Majko hajde da se dogovorimo vako,neka njima ostane svo imanje dalje od kuće,neka ga popolove među sobom.A meni i tebi ,neka ostane ova naša kuća,i samo naša bašča šljiva niže kuće.-iznenađeni ukućani,braća i snahe,kad to čuše, po njihovim obradovanim licima raskrevelji se pobjedničko ,lopovski smijeh.

-Nije u redu sine moj,da ti budeš samnom,a da ti ostane tako malo imanja od oca.Kad po zakonu ti i treba da dobiješ, naj više od svih.Majka ga dočeka,ostajući i ona malo iznenađena govorom naj mlađeg djeteta.

-Neka majko,znaš,kako mi je babo uvijek govorio,“nikad sine nije bogatstvo, u našem imanju,već se bogastvo stvara,prvo u tvojoj, poštenoj duši,pa u vrijednim rukama,a tek onda na to dobijaš,hairli zarađene pare,kao veliku nagradu“.A ja ću ako Bog da,da završim srednju,pa fakultet,i na kraju da postanem doktor,to mi je želja,i nadam se da ću raditi kao doktor,u nekoj stranoj zemlji,pa ću steć bogatstvo,i po deset puta veće, nego što će moja braća na našim njivama zarađivati.-majka kad to ču, osta zapanjena na njegovom mudrom govoru,iako je dobro znala, da je on tek u petnaestoj godini života.

-Tako je brate..tako je braco...samo ti uči školu, a mi ćemo naša imanja obrađivati.-zakliktaše u glas obradovana braća,a sa njima u društvu,uključiše im se i njihove presretne žene.Pa nasta pravo slavlje na toj večeri.Malo poslije,kako su se dogovorili imanje je podijeljeno,a vrijeme započe da juri dalje,i da sa sobom donosi sve ono što je kome po sudbini i određeno,da bude.U narednih desetak godina,Ševko i njegov brat Kasim,svake godine uzimali su ogromne pare na velikom imanju, preostalom od babe,naj mlađem bratu nisu davali ni jedan dinar, kao ispomoć u njegovom dugotrajnom školovanju.Pa je on sa svojom majkom,uz teške muke, nekako uspijevao da poklopi sve životne račune,koji su ga pratili u dugom školovanju.Ali je ipak doktorirao,i odmah se zaposlio u poznatoj Njemačkoj bolnici,u kojoj su se liječili samo naj imućniji ljudi.Pa se još u prvoj godini života kao doktor,veoma dobro opskrbio sa zarađenim parama,u stranoj valuti.A kad je došao kući,za prvi godišnji odmor,pozvao je svoju braću i žene,sa svom njihovom djecom,da se okupe i da sa njim proslave njegov položeni doktorat.Napravila se velika šatra,a pod šatrom su zasjeli gotovo svi iz rodnog mjesta,i ko ga zna,a i ko ne zna.Za svakog od gostiju podijeljeno je unaprijed,i po stotinu njemačkih maraka,pa veselijeg svijeta nije bilo na daleko.Grmilo je veselje oko njih do kasno u noć,ili još bolje sve do ranog jutra.A kad se svijet razišo,on je pozvo braću,sjeo sa njima,i sad kao odrasla,i mudrija osoba ovako im rekao.

-Hajde braćo moja,recite mi,šta ste to vi stekli više od mene,sa onih njiva koje ste dobili.Braća mu na to ne rekoše ništa,gledajući ga samo sa velikom zavidnošću,dok se na njemu presijavalo naj modernije odijelo,kupljeno u naj poznatijim,luksuznim poradvnicama.U kojima se ne može ništa kupiti jeftinije,od po desetak hiljada, njemačkih maraka.

-Ja imam evo vidite limuzinu ,Mercedesa,a na računu sto hiljada maraka.A koliko vama leži na računima zarađenog novca,za ovih desetak godina,dok obrađujete očevo imanje? -oni kad to čuše, još jednom su ostali nijemi,znajući dobro,dok su obrađivali,samovoljno, prisvojenu zemlju,na sav zarađeni novac,ponekad su više i ulagali.I nisu od toga mogli ni steći toliko bogastvo,kao što je njihov,naj mlađi brat zaradio,za samo jednu godinu rada kao doktor,u njemačkoj klinici.Ćutale su i njihove žene,srameći se sad i same sebe,jer im je bilo jasno,da su se pogrešno ponašale,kad tako reć na silu,oduzele zemlju,naj mlađem bratu svojih muževa.

Majka ga pažljivo slušala,sad već starica u odmaklim godinama života,al srećnije žene tih trenutaka niđe,na cijelom dunjaluku nije ni bilo.Zagrli ga suvonjavo,žilavim rukama,poljubi ga u rumene obraze,pa sa velkim elanom progovori pred njima.

-Neka ti je Allah na pomoći,kad god ti pomoć ustreba,neka ti se bogatstvo uvećaje svakim danom,a kad stekneš još malo para,ispuni majci još jednu želju.Oženi se hairli ženom,napravi veselje kod nas,i živite u slozi,poštenju,dugo i dugo godina i poslije mene.

-Ja se već idućeg ljeta ženim majko,a snahu,hairli porijekla,upoznaćeš već idući mjesec dana.Kad sa njom dolazim, lično,da je ti sretneš.-kako još to njen sin reče,majka poskoči od dragosti,na starčke noge,zagrliga,ko nikad do sada,i od prevelike sreće zaplaka zajedno sa njim.Pucale su od jeda obje starije snahe,pa su u tom bijesu poskočile na noge,smrsile nešto ljutito svojim muževima,pa zajedno snjima,i ostatkom svoje familije,prosto pobjegle pješke, ka svojim kućama.A poslije toga,sve što naj mlađi sin,svojoj majci Hanifi reče, tako i bi.Oženi se,ubrzo dobi svoje dijete,zdravog i lijepog sina.A majka mu Hanifa dobi unuče,kojeg je zavoljela više od bilo koga drugog.I tako su živjeli srećni i veseli,još dugo i dugo godina života.Za njima je ostao da treperi vječno samo jedan pouk,kojeg je stari Himzija izreko, svom naj mlađem sinu,a on ovako glasi,“NIKAD SINE NIJE BOGASTVO U NAŠEM IMANJU,VEĆ SE BOGATSTVO STVARA,PRVO U TVOJOJ, POŠTENOJ DUŠI,PA ONDA U VRIJEDNIM RUKAMA,I NA KRAJU NA TO DOBIJEŠ HAIRLI,ZARAĐENE PARE,KAO VELIKU NAGRADU ZA SVOJ TRUD.“     

dzematrahic.ba