Sigurno ste se nekad pitali zašto neko ima dva imena ili ga zovu imenom koje nije njegovo pravo. Jednim imenom čovjeka zovu u javnosti, a sasvim drugo  ime se vodi u matičnom uredu i ličnim dokumentima. Tek kad čovjek preseli na ahiret ljudi na posmrtnici po prvi put vide njegovo pravo ime dok ime kojim su ga zvali i poznavali piše pored pravog imena kao zvani. Vjerovatno ste mnogi čuli ili mnogi stariji znali i bili svjedoci da u narodu  postoji uvriježeno mišljenje kada dijete oboli i kada je neka  bolest po srijedi (iscrpljene sve mogućnosti kod doktora), da svoje dijete roditelji iznesu bukvalno na raskrsnicu ujutro prije izlaska sunca, ko prvi naiđe on ga priupita da li želi kupit to dijete uz simboličnu naknadu (naravno kao fol ga proda,dijete i dalje ostaje kod pravih roditelja), te ga ovaj dotični kupi i nadije mu novo ime. Od tog momenta kada dotična osoba kupi dijete i nadije mu novo ime usmeno roditelj rukom mahne novcem oko glave kao vid sadake jer ona (sadaka liječi bolesne), roditelj tim imenom ubuduće zove svoje dijete iako je ono zadržalo svoje orginal ime u papirima matičnom uredu. Ne znam koliko je to u skladu sa propisima vjere, ali sadaka ima utemeljenje i veliku korist da čuva čovjeka insane od belaja u životu. Često ćemo čuti kada neko nabelaji u određenoj situaciji i dobro prođe kaže gdje li sam dao sadake pa ovako se iz teške situacije izvuče  sa malim posljedicama. E upravo želimo da istaknemo dobar broj ljudi u Gornjem Rahiću ima dva imena odnosno pravo na papiru i drugo poznato u narodu. Što je sve ovo interesantno u cijeloj priči da su mnogi koji su to uradili sa djecom svjedoci da im dijete nije više obolijevalo od određenih bolesti koje je dijete dotle imalo. Naravno ovo je teško objasnit od strane medicine i to bi neko trebao istražit ovaj fenomen mi smo samo željeli potaknut na razmišljanje o ovome jer se zbiva u stvarnosti a nama neobjašnjivo. Ovdje ćemo spomenuti samo neka imena osoba do kojih smo došli u svom svakodnevnom susretanju i radu potaknuti jednim malim zapisnikom rahmetli prof. Ahmeda Dobrače koji je te ljude počeo registrovati od kada je bio blagajnik u džematu kao jednu interesantnu pojavu u društvu koja egzistira od pamtivijeka. I što je još interesantnije imena nisu mnoga ni slična pravim kao recimo Ibrahim-Ibro, Mustafa-Musto, Abdulah-Avdo, Mehmed-Meho ili Agan-Ago i td.Vjerovatno će se mnogi iznenadit koji poznaju ljude pod drugim imenom i to je razlog da se iako živimo u jednom mjestu dovoljno ljudi ne poznaju.Sad zamislite kada dođemo na mahšer –Sudnji dan kada će ljudi biti prozivani po očevim imenima kako reče hafiz (Husein Čajlaković), kada Onaj što je sve motrio i imao svu vlast pusti nam pravi film očinstva , mnogi se tu neće moći prepoznati jer neće biti njegovog babe kojeg je poznavao  nego po nekom drugom  imajući u vidu šta nam se sve radi sa ženskinjem i muškinjem u vremenu kojem živimo gdje ljudi sve liče na paščinje,a manje na ljude. Mi ćemo sada navesti samo ljude koji su živi.

Ovo nije konačan broj takvih osoba, nama je bilo omogućeno da dođemo do ovog broja gdje su pretežno obuhvaćeni muškarci dok za žene nismo došli do većih podataka. Broj onih koji su zadnjih 10 godina umrli je gotov isti kao ovaj spisak, ali se nismo odlučili sve  njih navesti.

Autor: Hamid Hasikić