RECITAL POVODOM KURBAN-BAJRAMA
RECITATOR I
Već od pamtivijeka nakon Ramazanskog stiže nam Kurban-bajram. Svi osjećamo veliku radost, a djeca pogotovo. To su dani nježnosti, pažnje i poklona da bi smirili svoje uznemirene duše od svakodnevne trke, zbrke i životnih obaveza.
RECITATOR II
Osvanuo je radostan dan,
osvanuo je Kurban-bajram.
Sva su mu se djeca radovala
i jedva ga dočekala.
Bajramu se radujem i ja
jer će biti mnogo hedija,
i kurbane ćemo podijeliti mi
da bi pronašči duševni mir.
RECITATOR I
Tih trenutaka svjetlost dana ima posebnu boju. Odlazimo na Bajram-namaz, spremamo i dijelimo kurbane sa ostalim poklonima bližnjima, rodbini kao i siromašnima.
RECITATOR III
Doletjeli meleki poput ptica
i donijeli nam osmjehe na naša lica.
Kurban-bajram nama praznik je dragi
jer slave ga i stari i mladi.
RECITATOR IV
Ujutro se budim na miris Bajrama,
radost me odvuče iz moga kreveta.
On da se obučem i abdest uzmem,
sa babom i bratom na bajram-namaz stižem.
RECITATOR I
Mnogi ljudi odlučiše na hadž poći
da bi bar nekada u životu sa što manje grijeha mogli kući doći.
RECITATOR II
U ime Allaha odabrasmo žrtvu
i svi je na pašnjaku vidjesmo mrtvu.
RECITATOR III
Čestitke se tada šalju svima
al' najprije svojim najmilijima.
RECITATOR IV
Jedni drugima ruku da pružimo
da se svaki dan i bez Bajrama tako družimo.
Da nam duša bude uvijek čista,
a pogotovo na Bajram da zablista.
RECITATOR I
Dragi Bože, daj nam volje
da nam svima i bez Bajrama i na Bajram bude što bolje.
Uzdamo se mi i milost Tvoju
jer čuvamo tradiciju kao majku svoju.
RECITATOR III
I zato kažem: ''Svaka minuta sretna vam bila,
svaka vam se želja uvijek ispunila!''
RECITATOR II
Za Kurban-bajram kao i svakoga dana
neka vas sreća prati,
jer ljepše želje ja vam trenutno ne mogu dati.
RECIATATOR I
Bajram bješe i ode.
RECITATOR II
Al' sjećanje ostade svima.
RECITATOR III
Nek' se zna.
RECITATOR IV
Da Bajram ljude do kraja čini radosnima.
Znamenite ličnosti iz našeg mjesta i škole
Svaka lokalna zajednica posjeduje svoje istaknute osobe koje su porijeklom iz mjesta rođenja ili su iz nekog mjesta došle, odnekle iz druge sredine. Takav slučaj je i sa našom zajednicom, Gornjim Rahićem.
Te ličnosti su se javljale u određenim vremenskim intervalima, jedne prije, druge kasnije, na području naše mjesne lokacije kao i u našoj školi. Školovali su se u različitim kulturnim i prosvjetnim ustanovama širom Evrope, nekadašnje jugoslavenske države pa čak i izvan pomenutih teritorija, u velikim svjetskim centrima kao što su: Aleksandrija, Kairo, Bagdad, Čikago...
Neki od njih su svoju djelatnost obavljali unutar našeg mjesta sarađujući sa svojim mještanima u obavljanju dužnosti, te provodeći zajednički život. Među njima pominjemo: Imamović hfz. Hasiba, Mulahalilović hfz. Hulusiju, Lišić Sadika, Šećerbegović Ismeta,Šećerbegović Sulju, Kujundžić ef. Huseina, Mulahalilović ef. Envera te Enesa dr. Kujundžić.
Životni opus dr. Enesa Kujundžića je vrlo bogat. Dakle, rođen je u našem mjestu, Gornjem Rahiću 4.10.1946. godine gdje završava osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje u Brčanskoj gimnaziji. Fakultetsko obrazovanje je nastavio u Sjedinjenim Američkim Državama te našem glavnom gradu, Sarajevu, da bi na kraju svog cjelokupnog školovanja 1989. godine stekao naučno zvanje doktora bibliotekarskih nauka. Danas je angažovan kao profesor na mnogim našim fakultetima.
Zajedno sa našom lokalnom zajednicom i naša škola je tako tokom 125 godina svog postajanja imala svoje radnike, iz raznih krajeva bogatih jugoslovenskih zemalja. Dolazili su oni u Gornji Rahić s mnogim pitanjima: „ Kako opstati u jednom selu?“ a kada su trebali otići iz našeg mjesta onda su se opet pitali: „Kako će bez Rahića i rahićkih merhametlija, mještana i dobrih učenika?“. Dug je spisak imena, zato ovom prilikom spominjemo neke: Ramić Nadu, Hrštić Refika, Hadžibeganović Kemala i Milicu, Momirović Ružicu, Imamović Nadu, Šehović Hariza i Hatku, Veselić Veljka, Imamović Hasiba, Brčić Antuna i Muberu, Ibrišimović Sabihu, Hadžić Ahmeta, Pezerović Zekiju, Hodžić Ramizu, koji su izveli mnogo generacija učenika žrtvujući se i ugrađujući u njih svoj životni vijek. Mnogi među njima više nisu živi. Napustili su nas u svom radnom roku ili u mirovinama: Musić Rešid, Avdičević Fahira, Momirović Momčilo, Hrštić Fatima, Đurkić Petar,, Lišić Refik, Atić Kadro, Lišić Halil koji je svojim novčanim sredstvima sagradio prvu česmu ispred naše škole, te Ilić Dragiša i Nada, Šećerbegović Muhamed, Vanjek Antun i Jorunika.
Vjerovatno će u ovim evidencijama biti slučajeva da neko nije spomenut, ali neka se takve ličnosti ne ljute jer ovi su podaci napisani na osnovu osobnih sjećanja, bez ikakve administrativne kontrole, u ovom dinamičnom vremenu. Takve propuste, nadam se, dopunit ćemo nekom drugom prilikom. I na kraju pominjemo nastavnika matematike i fizike, Ahmeda Dobraču koji je rođen u Rogatici a zbog ratnih i političkih previranja sa roditeljima preko Sarajeva došao u Gornji Rahić u kojem je nastavio svoje osnovno obrazovanje, ujedno radio kao prosvjetni radnik u našoj školi, bio angažovan u mnogim prosvjetno-kulturnim djelatnostima na području cijelog današnjeg Distrikta Brčko. Radio je u Gornjem Rahiću u nedavno proteklim teškim danima, a i danas kao penzioner, umirovljenik aktivno učestvuje u onim djelatnostima koje mu se povjere. Zato njemu, i s njim pomenutim ličnostima i one koje nismo spomenuli ovom prilikom iz određenih opravdanih razloga kažemo: „ Velika Vam hvala!“