Kakvo je danas vrijeme, ljudi malo, malo pa dignu ruku na sebe i svoj sopstveni život. Ne ulazeći u suštinu takvih postupaka pojedinaca sa gledišta naše vjere (Islama) insan koji to svjesno radi može da preseli bez imana,dakle tim postupkom može trajno gorjeti u džehennemu. U ovom tekstu ćemo ispričat jednu istinitu priču događaj koji se prije četrdesetpet godina zbivao u jednom podrinjskom mjestu. Naime izvjesni Šaban je imao dva pokušaja da sebi oduzme život vješanjem u čemu su ga žitelji njegovog sela u oba slučaja spasili skidanjem sa mjesta vješanja. I tako izvjesni Šaban je nanijetio i treći put pokušati da sebi oduzme život na isti način kao i prethodna dva. Krenuo on pješke idući putem a izdaleka udaljeni od njega par žitelja su to primijetili koji su ga pratili, no tu su bila i mala djeca koja su to sve sa  dječijom radoznalošću pratila i išla za žiteljima koji su bili ispred njih. Šaban je krenuo u obližnje imanje svoje odnosno šumu koja se prostirala po padinama obližnjih brda.

Ušao je u šumu i počeo razgledati svako drvo i granu ponaosob te tražeći mjesto gdje bi to bilo najpovoljnije uradit. Kada je pronašao pogodno drvo sjeo je i zapalio cigaru koju je polahko  ispušio te ustao zabacio je konopac na obližnju granu i stavio ga na vrat pripremajući se za konačni cilj da sebi sopstvenim rukama oduzme ono najdragocjenije ljudski život koji su ljudi dobili u amanet od Stvoritelja na korištenje na ovom prolaznom svijetu kojeg zovemo Dunjaluk (dun'ja). Kada se spremao da se otisne sa visine u blizini su bili prisutni žitelji koji su sav taj prizor iz blizine pratili, pritrčali su do Šabana i skinuli ga sa drveta skidajući omču oko vrata. Spustili su Šabana na zemlju koji je čudno gledao u prisutne žitelje pitajući ih odkud on ovdje i od kud oni kod njega u šumi. Oni su mu ispričali da su imajući iskustvo iz prethodna dva slučaja uočili njegovo  čudno ponašanje i da su ga cijelo vrijeme pratili.

Postavili su mu pitanje da im objasni kada je ušao u svoju šumu što je toliko tražio određenu granu i zašto je tu sjeo prije samog čina vješanja. Šaban sav uplašen i preplašen cijelom situacijom im je odgovorio da on nije nikog primijetio da ga prati, a što se tiče šetanja po šumi rekao je da je tražio „zlatnu granu“ na kojoj će se objesit. Kada je našao „zlatnu granu“  sjeo je ispod nje da ispuši cigaru jer se bio uhvatio red ispred njega za vješanje pa je čekao svoj red na taj čin i kad se to približilo on je ustao da to uradi, kada su ga žitelji dotičnog mjesta po treći put spasili sigurne smrti. Njemu se taj čin tako lijepim činio da je to sa velikim zadovoljstvom bio spreman učiniti.

I od tada Šaban nije više nikada pokušao suicid (samoubistvo) nastavio je živjeti te preselio na ahiret prirodnom smrću.

p.s.Ova priča koju ste pročitali je sudbina mnogih ljudi koji nisu imali sreće kao Šaban da se spase od lošeg kraja ovodunjalučkog života. Šaban je bio kao hipnotisan radeći svu tu ceremoniju oko vješanja, zato je jedan alim rekao svom ahbabu prolazeći pored mezarja da se u našim mezaristanima nalazi pola svijeta koji su umrli od uroka ili sihira kojem je neko priredio i podmetnuo,a sve zbog zavisti i pohlepe za dunjalučkim ukrasima. U današnje vrijeme ogromna je duhovna praznina u ljudima,nedostatak izvornih principa vjere (imana,islama,ihsana) ih čini slabim,slabićima koji pod malim kušnjama padaju u očaj ne videći izlaz iz toga i dolaze do same provalije beznađa koje im serviraju nevidljiva duhovna bića (džini) koji opslužuju razne probisvijete raznih fela „sveznalica“ tipa sihirbaza, gatara,koji su u savezu sa njima radeći za glavnog „šefa“ Iblisa l.a.

autor:H.H.

dzematrahic.ba