Jedna od najvećih mahana kod ljudi,kažu stari ljudi jeste ruganje,mnogi koji imaju urođenu osobinu da se nekom porugaju,to često čine kriomice,ili iza leđa.A neki,koji se potpuno predaju toj lošoj navici,čine to svakom baš u lice.E, baš je takva osobina ukliještena u dušu jedne prelijepo,mlade Jasmine.Njenoj ljepoti od Boga datoj,nije bilo na daleko ravne.Crno, velnasta kosa, bujno rastresita,pružala joj se do pola leđa. Oči izduženo, nakošene, plave kao modro nebo,čelo i lice sitno nježno,čisto medene boje,zategnuto i jedro sa par rumenih obraza, pa je bilo milina gledati u nju.Visoka i vitka kao vita jela,na čemu bi joj zavidile sve cure u okolini.A i ona sama bila je ponosita u tome,je završavala srednju školu a mnogi momci otimali su se za nju.Željni da je zarobe u svoje srce,i da svu njenu ljepotu pripiju uz sebe,pa da skupa sa njom i njenom vrijednoćom prožive sav svoj život.Jedina mahana,koju nosi još od malehna,bila je ta,da se vrlo rado,gotovo svakom volila porugati,i to baš u lice,pa makar se svako na nju i naljutio zbog toga.

-Šta si bleno u nas klempo jedan,bolje sveži svoje uši za glavu,da ti toliko ne vise na stranu.-provocirajući jednog mladića,koji je opčinjen njenom ljepotom,prosto buljio u nju.Dok se ona sa maj-kom vraćala kući,iz obližnje radnje.Ljepuškasti momak kad to ču od nje,postidi se sav,i pod šuhvom srama obori glavu,i odmače malo u stranu,da bi u isti mah počeo ćutke,i kriomice da pipa svoje uši, provjeravajući istinu u njenom govoru.

-Zašto to činiš bona,momak je uistinu i lijep,a i uredan,čak su mu i uši sasvim normalne veličine,a ne toliko velike,kako mu ti nabacuješ.-zabrinuta majka Sadija poče da je kritikuje,čim su se malo odmakle.

-Nisam ništa rekla loše,jer on uistinu i ima klempave uši,samo ih malo sakrio kosom,da mu se skroz i nevide,kolike i jesu.-šćerka joj na brzake odgovara,dodajući na tu priču i svoje smjehuljenje,kao krunu na svoju lošu naviku.

-Nevalja se bona rugati nikom,pa makar čojk bio nakaza,nemoj mu se rugati,nego ga samo zaobiđi,i ostavi ga u svojoj nevolji,jer mu ništa u tome nemožeš pomoći.

-Pa ne rugam se ja nikad nakazama,nego samo onima koji pilje u mene.-šćer joj opet u trku uzvraća,opravdavajući samu sebe,i svoje ne dozrelo ponašanje.

-Ti si mi već velika cura,i skoro ćeš se bona udati,imaćeš svoju djecu,a kažu stari ljudi,ako se ti rugaš nekom dok si mlada,a neko te prokune za to,ta kletva bi se mogla ostvariti baš na tvojoj djeci.Zato u buduće beri pamet u glavu,i nikom se više ne rugaj,da se kakvo zlo nebi desilo baš tvojoj djeci.

-To su samo budalaštine,jer ja nevolim da neko ružan bulji u mene,a kad se neko nakani u tome ,moram da mu odbrusim nešto ružno,i da ga na taj način odbacim od sebe.Sviđalo se to kome ili ne,to me nije briga,jer ja sam take naravi,i nejma druge.

-Neka ti bude šćeri moja,samo me strah da ne nagrebusiš.-mati joj sa brigom odgovara,moleći Boga u sebi da šćerkinoj ludoriji oprosti.Primijetila je to Jasmina pa se malo umiri,i ko postiđeno majci obeća.

-Obećajem ti majko da ću ubuduće paziti,i da se neću nikom rugati bez veze.-kako to reče zagrli svoju brižnu majku i pođe sa njom kući.Živjeli su blizu čaršije,pa im put do kuće brzo prođe,u kući dvosprat-nici vladao im je uredni sklad,i harmonija.Dvojica starije braće Jasmina i Sejfe, i vrijednoća očevih, Mustafinih ruku,kuću i avliju oko kuće, održavalo je kao jednu od najuglednih domaćinstava, poznatih po tome na daleko.Živjeli su imućno,al se nisu puno falili sa time,pa su ih po tako skromnim osobinama cijenili i kao ugledne majstore,zagovarajući posao sa izgradnjom kuća unaprijed.

-Šta ima šćeri u školi,i jesil našla sebi kakog momka?Jer znam,kaka ti je narav da gotovo svakom nađeš mahanu.-sjedeći u kući,uz pripaljenu cigaretu i obavezno ispijanje kahve uz to,otac zapita šćer,nebili čuo njenu reakciju.

-Školu ću završit odličnom ocjenom babo,a što se tiče momaka,nisam vala vidla ni jednog,onako,kako meni štima.Svi su nekako ružni,ćelavi,nosati il klempavih ušiju,a to meni ne godi.-šćerka mu ko i majci britko odgovara.

-Nemoj bona tako ogovarati momke,jer niko nije savršen,uvijek nam nešto fali.A još ružnije biće ako se nekom rugaš,nije to bona lijepo,i nije ljudski.-otac je ko i mati savjetima ubjeđuje,al njena tvrdoglavost sa te strane ne popušta,pa i ocu,ko i majci odmah isklikta.

-A šta ću babo,taka sam i ne mogu biti drugačija.-otac joj ne odgovori ništa,vidjevši da njenu ružnu narav niko ne može otkučiti od nje.Vrijema je nastavilo teći Jasmina je ubrzo završila školu,a čim je završila školu,našla je sebi i momka koji njoj odgovara.Pa nedugo zatim i udala se za njega u susjednu varošicu. Nedžad njen muž,bio je isto tako lijep i zgodan,pa su bili jedan od najljepših parova u okolini.I jedno i drugo odgovarali su sami sebi,i svojim željama,pa u sretnom braku ubzo su očekivali i prinovu.Veće sreće i veselja nije bilo za njih,al šejtanluku koji će ih snaći nisu se nimalo nadali.

-Zaovo hajmo bona na sladoled,prahnulo mi slatko,a toliko je vruće napolju,da će mi sladoled iz slastčarne doć kao naj bolji rahatluk na svijetu.-zamoli trudna Jasmina svoju zaovu,za uslugu.

-Hajmo,jašta,ionako ništa drugo i neradimo,nego što hladujemo na avliji,ispod ovog suncobrana.-to je bilo dovoljno zagrijanoj Jasmini za izlazak,pa su njih dvije na brzake bile spremne,pa pošle ka čaršiji. Al samo što napraviše stotinjak metara laganog hoda,kraj njih naiđe još jedna trudna žena,Jasmina čim vidje nepoznatu ženu sa velikim stomakom,nasmjeholji se cinično,pa zaovi povika.

-Vidi ove žene,kolku je stomačinu objesila ko neka krava.

-Ne budali ženo draga,i ne rugaj se nikom,jer i ti si trudna u sedmom mjesecu,imaš i ti stomaka pred sobom.

-Briga me,ja Bogami nisam noliko klempavog stomaka kao ona.-nastavi Jasmina da klikti,obazirući se ujedno za neznanom ženom,koja se sa mukom borila da hoda.-nisu odmakle još malo pred njima se ukaza mlada žena,sa djetetom obješenim na leđa kako prosi.

-Vidi ove,zdrava ko dren,natakla dijete na leđa i prosi,bolje nek sebe đe zaposli,i svom djetetu zaradi pa ga tom zaradom hrani.

-Opet ti Jasmina,što se svijetu rugaš,kad znaš da to nije lijepo,pogotovo sad,kad si i ti trudna.-zavapi krišom zaova na nju,nebili je malo opametila,i uputila na drugu stranu ljudnijeg ponašanja.Ali za nju to nije vrijedilo,pa čim dođoše pred slastičarnu,Jasmini se ukaza nova prilika da se nekom poruga.

-Šta si se ti ćoravi natakario na ulazna vrata,miči se malo da uđemo u slastičarnu.-čovjek sa crnim,zatamljenim naočalima,i sa velikim šeširom na glavi ne odgovori joj ništa.Samo se blago okrenu ka njima,ali nije se pomakao ni malo,sa ulaznih vrata slastičarne.To je Jasminu još više raspalilo uduši pa ona nastavi da viče.

-Hajde već jednom ćoravac,miči se sa vrata,jer vidiš da sam i ja trudna,i da nemogu puno čekat, dok se neka pomija natakarila na vrata slastičarne.-nepoznati čovjek opet se blago okrenu,ali je izgledalo kao da gleda malo u stranu,a ne u pravcu zajapurene Jasmine.Pa joj ovaj puta samo reče.

-Moram čekati ovde,jer mi je to reko slastičar,da se ne mrdam sa mjesta,dok mi on ne donese slado-led u kornetu,koji sam naručio kod njega.Al kad vi insistirate,eto odo ja.-čim to čudnim glasom reče dohvati štap i pipkajući sa njima izgubi se brzo od slastičarne.Samo što on ode,vraća se slastičar sa kornetom sladoleda i upita Jasminu,i njenu zaovu.

-Đe ode ovaj slijepi čovjek,naruči sladoled a sad ga nejma?

-Tamo je neđe.-Jasmina se ko prodera na njega,a uz to i sjede za obližnji stol.U isti mah njih dvije naručile su sebi sladolede,ne bendajući više na ono kroz šta su malo prije prošle.Nova priča,smijeha i šala okupira njih dvije,pa družba im se brzo završi.Al samo što ustadoše nebil pošle kući,Jasminu strašno zaboli stomak,toliko,da se od bola spusti ponovo na stolicu slastičarne,sa koje je malo prije ustala.Zaova se strašno prepade,vidjevši da joj olakšanje ne dolazi pozva taksi,pa sa Jasminom odjuri pravo u obližnje porodilište,na pregled kod njenog doktora.Doktor samo što je pregleda reče.

-Ona se mora poroditi,iako joj nije vrijeme,al porođaj uskoro dolazi.-u isti mah, na bolničkom krevetu,položili su je i odveli u porodilište,a ona nije prestajala od bola da jauče.U tim bolovima kroz glavu su joj prolazile sve njene ružne riječi,za svaku svoju ružnu riječ izrečenu,osjetila je po jedan bolan ubod u stomak.Pa se čitava bolnica tresla od njenog jaukanja.No vrijeme i inekcije za smirenje učiniše svoje,i sve se utiša.Ubrzo je se i porodila,rodila svom mužu muško dijete,i većeg veselja nije nibilo za nju i njenog presrećnog muža. 

Ali ne zadugo,prilikom kontrolnog pregleda djeteta,očni doktor ustanovi,kako njihovo dijete ne vidi najbolje,pa je nju i dijete uputi na specijalni pregled,u gradskoj bolnici,nebili se tačno ustanovilo o čemu se radi.I poslije nekoliko sedmica ispitivanja,i traženja,ustanovilo se privremena,dječija sljepo-ća.

-Moram da vam saopštim,da ovakvu vrstu sljepoće nisam zapamtio.-objasni im iznenađeni doktor,dok su sa njim pričali o rezultatima ispitivanja.

-Šta da radimo doktore,kako da ga liječimo,pa da nam normalno gleda na oči,ko i ostala djeca?-zapomaga uplakana Jasmina na doktora.

-Ne mogu ti ništa reći,jer se u njegovim očima ne nalazi nikakva smetenost,niti oštećenje,samo ne reaguje na okolinu pred sobom.Dobićete određene lijekove,koji podstiču razvoj vidnog kruga očiju,ali bi vas uz to i zamolio,klanjajte više,i molite se Bogu za oprost grijeha,pa možda vam se to isplati za budućnost.-Jasmina i njen čovjek su samo zaplakali,i pošli kući.Vrijeme je polahko odmicalo,Jasmina se zaklela,kako se nikad,i nikom u život neće više rugati.Dijelila je milostinju na svakom koraku,a kla-njajući svaki vakat,molila je Boga za oprst svojih grijeha,nebili se iskupila bar malo za greške iz mlado- sti.Vremenom se pročulo,kako je djetetu vraćen vid al samo u malim količinama,pa je nosio velku dioptriju sočiva,za koju su ga drugari u školi mnogo zezali.Izgleda da u ovom životu,za greške svojih roditelja djeca ispaštaju,al šta ćemo,kako sudbina odredi tako mora da bude,a mi se toj sudbini moramo pokoriti.