Grijeh, grijeh, grijeh,i još ko zna koliko je grijeha do danas učinjeno,i ko zna koliko će novih grijeha, biti i dalje činjeno.O..Bože,oprosti mi..., što ja kao jedan obični smrtnik, nisam u stanju  da spriječim te grijehe,a tako bi volio, da u svačiji mozak mogu zavirit,i pročitati to zlo što čuči u njihovim mozgovima.A čim ga pročitam,okrenuo bih se Bože tebi,kleknuo pred tobom na svoja koljena,i zamolio te iz sveg glasa.Ja sam Bože jedan obični smrtnik,kao i svi ostali smrtnici, na ovoj zemaljskoj kugli.Ali te molim,podari mi moć,da mogu sve pogane ljudske zlobe,iz suludih,ljudskih mozgova istjerat,a njih uputit ka tebi, da kleknu ovako, isto kao što i ja sada klečim pred tobom.I da te zamole za oprost,i uputu ka boljem sutra,jer i oni su stvoreni Tvojom voljom isto kao i ja,i svi mi ostali,jer i oni su obična ljudska bića,kojima je pamet šejtan pomutio.Pa se pred njihovim očima samo smrt kovitla,a kunu se Bože u tebe, kriju se pod imenom vjere koju si nam ti podario,a dobro znaju, da je velik grijeh ubijati nedužne duše,u ime nekih svoji ludih ideala.

Znam, nisam baš ja taj ljudski rob, koji bi bio nagrađen od tebe,da pokuša spasit ovaj dunjaluk od zla, što se već dobro ukorijenilo,u mnogim ljudskim mozgovima,ali se nadam, da će se ipak roditi neka sila dobra.A volio bih čim se taj vrtlog dobra rodi,da se zavrti svom snagom čitavim dunjalukom,na našoj jedinoj planeti,i da u svoje vrtloge uvrti sve duše ljudske,prepune zla,pa da iz njih istjera to zlo,a da im umjesto zla usadi samo ljubav,poštenje,vjeru ka tebi,i želju za boljim životom, od onog što su do tada živjeli.

No puste su želje moje,jer ja sam i dalje samo jedan občni smrtnik,i ništa više.Znam i to,da na ovoj našoj planeti odkako je i nastala, vode se velike bitke između dobra i zla,između poštenja i laži,između ljubavi i mržnje,ali u zadnje vrijeme, vjerovatno uz pomoć nekih moćnika,mržnja i zlo sve više šire svoje kandže ka običnim smrtnicima.Pa zabadaju vrhove svojih kandži u njihova nedužna srca,i etoti zla,etoti smrti,etoti plača,etoti suza i to onih dječijih,najbolnijih pa onih majčinskih najgorčijih,i onih bratskih najiskrenijih.Dokle li će sve vako da traje,dokle li će na ovom dunjaluku postojati oni koji mrze druge,samo što nisu slični njima.Ili još upečatljivije nisu njihove vjere,ili još bolje rečeno, ne tumače vjeru na pravi način,kao što to oni čine.O...mili Bože...oprosti mi,što ja kao jedan obični smrtnik iznosim ovo iz sebe,ali moram,jer boli me što usred jedne metropole Pariza,koja je poznata u čitavom svijetu, kao srce naj uglednijih slikara,književnika ili nekih naučnika,odjeknu veliko zlo.Boli me i to, što u sred našeg Sarajeva ginu nedužni vojnici,koji su tek stasali za život,i za kojim ostadoše uplakane majke,djeca i cijele porodice.

Krivo je izgleda ovo moderno doba,u kojem se pomahnitali svijet samo otima, da što više bogatstva prigrabi sebi.Nije važno više ono životno pravilo,“drži se sine samo srede, pa ćeš biti zadovoljan u svom životu“.Jer u ovom modernom vremenu pare čine čuda,ko ih ima previše,ponekad se miješa i u Božije stvari,izazivajući ovo dunjalučke katastrofe kad se njemu ćejfne. Dokle li će sve to trajati,niko na ovoj zemaljskoj kugli ne zna,ili još bolje rečeno, niko za to i ne benda puno.Poklopio nas kišobran vremenskog života ispod kojeg hlada nema,dali smo mi to od Boga i zaslužili, to ćemo saznati na onom svijetu.Jer svi naši ovo zemaljski životi su svejedno prolazni, pomrijeće i svi grešnici što čine,i šire zlo,a pomrijećemo i mi nedužni bogobojazni,jer smo i stvoreni za to.Da iskušamo sami sebe na ovom životu,a kada dođe vrijeme svi ćemo biti prinuđeni da polažemo račune pred Bogom.I tu je kraj svima,čak i sadašnjim moćnicima koji su opčinjeni sami sobom,i svojom moći da ih više ništa i ne zanima na ovom životu,probaće oni svojim parama sebi i život da produže, ali u to se neće moć miješat,jer niko to do sada na ovom dunjaluku nije učinio,pa neće ni oni moći to da ostvare.

Jer u Božijim knjigama piše jasno,da svo bogatstvo sa ovog dunjaluka ne možemo ponijeti sa sobom,čak nam i tijela istruhnu u zemlji,jedino nam duša odleprša tamo gdje smo i zaslužili,da nam duša bude pozvana da dođe.Ako nas nagrada tamo čeka i džennet,znaće naše duše,a ako nas čeka džehennem u kojem ćemo gorjeti vječno,i to će znati samo naše duše,i niko više.Jer tako nam je od boga određeno,tako će nam i biti,tamo ne vrijedi ovozemaljska moć,pare ni bogatstvo,nego samo čistoća bogobojazne duše i ništa više.

foto Ilustracija

dzematrahic.ba