Da li smo spremni da budemo kvalificirani i dostojni Poslanikove, sallellahu alejhi ve sellem, ljubavi? Drugim riječima, da li mi istinski volimo svog Poslanika, s.a.v.s.? Allahov Poslanik, s.a.v.s., voli nas osobno i on je želio da mi to znamo. U jednom hadisu, kojeg mnogi učenjaci smatraju vjerodostojnim, kaže se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedeći sa svojim ashabima (drugovima) rekao: “O Allahu, saopći mome voljenom narodu da ga volim.” Njegovi ashabi (drugovi) , r.a., rekoše “O Allahov Poslaniče, zar mi nismo tvoj voljeni narod?” On je odgovori: “Vi ste moji prijatelji i drugovi, ali moji miljenici su oni koji će doći poslije mene, vjerovat će mi, iako me neće vidjeti. Ko od njih uradi desetinu od onoga što vi radite, imat će nagradu kao vas sedamdeset, zato što vi imate ashabe/drugove koji vas pomažu u slijeđenju Pravoga puta, a oni neće imati.”
Ovaj hadis ističe da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., molio Allaha, dželle šanuhu, da prenese njegovu ljubav njegovom omiljenom narodu, pa s lahkoćom možemo zaključiti da su Poslanikovi miljenici mi: ti, ja i svi muslimani koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., iako ga nismo vidjeli ni živjeli s njim. Ako nas Poslanik, s.a.v.s., toliko voli, moramo se zapitati da li i mi volimo njega istinskom ljubavlju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je vrlo milostiv prema svojemu narodu. On nas voli i moli Uzvišenog Allaha da uvijek budemo na Pravom i istinitom putu. Pa, da li smo dostojni njegove ljubavi i njegovih dova?
Mnogi učenjaci prenose da je Ebu Hurejrina majka bila idolopoklonica i da je koristila vrlo ružne riječi protiv Allahova Poslanika, s.a.v.s. Ebu Hurejre je došao plačući Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu šta njegova majka govori o njemu. Da li mi ovako volimo Allahova Poslanika, s.a.v.s, i da li prema njemu ovako ljubomorno gajimo pažnju i zabrinutost kao Ebu Hurejre? Ako vidimo nekoga da vrijeđa Allahova Poslanika, s.a.v.s., ili vjeru koju nam je on od Allaha, dž.š., dostavio, izložen svim vidovima uvreda, maltretiranja, bola i patnji, da li smo spremni da se suočimo sa onima koji vrijeđaju našu divnu vjeru i našeg časnog Poslanika, s.a.v.s., i branimo ga?
Ebu Hurejre nije plakao zbog majke koja je bila mnogoboškinja, jer on nije bio odgovoran za njezina djela, kako se kaže u Kur’anu: “Što god da čovjek uradi, sve sebi uradi, nijedan čovjek neće tuđe breme prtiti, a zatim ćete se Gospodaru vašem vratiti, a On će vas o onom u čemu se razilaziste obavijestiti!” (El-En’am, 164 ), i “da niko neće nosit breme drugoga, i da čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi, i da će se trud njegov zbilja vidjeti, i potom će za njega nagrađen ili kažnjen potpuno biti, i da će Gospodaru tvome Povratak biti.” ( En-Nedžm, 38-42 ). Ne, Ebu Hurejre je plakao jer je volio Poslanika, s.a.v.s., nije želio da ga iko vrijeđa, pa čak ni njegova majka. Bio je zabrinut jer nije mogao ustati protiv svoje majke koja ga je uzdigla i mnoge muke podnijela odgajajući ga. Majka vrijeđa Poslanika, s.a.v.s., kojeg Ebu Hurejre voli više nego sebe. Šta da radi, kako da postupi s majkom? Da li da je napadne pogrdama?
Umjesto toga, Ebu Hurejre se žali Poslaniku, s.a.v.s., riječima: “Moja majka te vrijeđa.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio je Allahu, dželle šanuhu, sljedeću dovu: “O Allahu, uputi na Pravi put Ebu Hurejru, njegovu majku i sve one koji se mole za njih do Sudnjeg dana.” Ebu Hurejre se vratio kući i na vratima čuo klokot vode i majčine korake. Ona je rekla: “Ebu Hurejre, ostani gdje si.” Zatim je otvorila vrata i izgovorila: “Ešhedu en la ilahe illellah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah” “Svjedočim da je samo jedan Bog Allah, i da je Muhammed Njegov Poslanik.”
Divna li primjera za sve nas. Allahov Poslanik, s.a.v.s., moli se za svoje neprijatelje, za one koji ga vrijeđaju i žele mu zlo. Allahu ekber! Tako je Poslanikova dova uslišana, pa je Ebu Hurejre ponovo zaplakao, ali sada od radosti što mu je majka na Pravom putu i što više neće vrijeđati Poslanika, s.a.v.s.. Islamska ulema, kada prenose ovo kazivanje, upućuju dove za Ebu Hurejru i njegovu majku, kako je molio Poslanik, s.a.v.s.
Konsekventno, želimo li mi biti od onih koji su na Pravome putu do Sudnjeg dana, upućujmo dove kao i oni što su upućivali. I molimo se za svoje prijatelje i neprijatelje, vjernike i nevjernike, pravedne i nasilnike, da ih Uzvišeni uputi na Pravi put.
Pitanje s početka još vrijedi: Da li mi istinski volimo i imamo snažan osjećaj zabrinutosti za Allahova Poslanika, s.a.v.s.? Da li ga volimo samo riječima ili onako kako nas Časni Kur’an uči: “Ti reci:, Ako vi Allaha volite, mene slijedite! I Allah će vas voljeti i grijehe vam oprostiti! Allah grijehe prašta i samilostan je.’ Ti reci:, Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku Njegovu!’ Pa, ako leđa okrenu, Allah doista ne voli nevjernike.”? ( Kur’an, Ali ‘Imran, 31-32).
Da li bismo ustali u njegovu odbranu i žrtvovali sve što imamo, čak i svoj život (kao što su činili ashabi)? Ako je odgovor da, onda mi doista volimo Allahova Poslanika, s.a.v.s., i doista volimo Allaha, dž.š., i svoju divnu vjeru islam.
Mi smo, u tome slučaju, veliki sretnici i dobitnici na oba svijeta i ma šta nam se desilo, ni za čim ne treba da tugujemo, niti da se žalostimo. Vremenska i prostorna distanca nas nikada ne može udaljiti od našeg voljenog Poslanika, s.a.v.s. On je uvijek i na svakom mjestu sa nama i u nama. Uzvišeni Allah kaže: “A Allah ih nije kaznio jer ti si među njima bio. Allah njih kazniti neće sve dok među njima ima i onih koji oprost mole!” (Kur’an, sura El-Enfal, 33) A sve dok volimo Poslanika, s.a.v.s., i dok slijedimo Allahove upute preko njega objavljene, Poslanik, a. s., će doista biti među nama.
Prenosi se da su ashabi u Meki došli Poslaniku, s.a.v.s., plačući, pa ih je on upitao zašto plaču, a oni su odgovorili: “Allahov Poslaniče, Ebu Lehebova supruga te vrijeđa.” On ih upita: “Šta ona kaže?” Rekoše da ona govori: “Mi mrzimo Nehvaljenoga i odbacujemo njegovu vjeru.” Poslanik, s.a.v.s., ih upita: “Kako mi je ime?”, a oni odgovoriše: “Muhammed (Hvaljeni), o Allahov Poslaniče.” Poslanik, s.a.v.s., reče: “Ona vrijeđa Nehvaljenoga, a ja sam Muhammed (Hvaljeni), a ne Nehvaljeni.” Subhanallah! Kakva mudrost u podizanju i vaspitanju ummeta! Kakva lekcija za sve nas!
Želimo li, dakle, da zaslužimo Poslanikovu ljubav, ili ćemo biti od onih na koje se Poslanik, s.a.v.s., žalio Allahu, dželle šanuhu? Dobro razmislimo o Allahovim, dž. š., riječima: “Na Dan kad nevjernik bude ruke svoje grizao, govoreći: ‘Kamo sreće da sam se sa Poslanikom Puta prihvatio, kamo sreće, jadan ti sam, da toga i toga nisam uzimao za prijatelja, on je mene od Opomene odvratio nakon što mi je ona bila stigla!’ A šejtan čovjeka tek u propasti ostavlja! A Poslanik bi govorio: ‘O moj Gospodaru, narod moj ostavlja Kur’an ovaj!’” (Sura El-Furkan, 27-30)
Kojoj grupi mi želimo da pripadamo? Naravno, onoj za koju se molio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Onoj grupi koja voli Poslanika, s.a.v.s., i koja prihvata Kur’an i njegove upute. Da bi iskazali svoju pripadnost islamu i ljubav prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., Kur’an trebamo čitati (učiti) svakodnevno, razumjeti ga i njegove propise primijeniti u životu. Nije Kur’an objavljen da bude puka apstrakcija, te da o njemu govorimo, držimo predavanja i samo pišemo knjige. Nikada se o islamu nije više govorilo i pisalo kao danas, ali islam nalazimo u bibliotekama umjesto u našim životima. Davno je rekao plemeniti Hasan el-Basri: “Islam je u knjigama, a muslimani su u kaburima.”
Budimo od onih koji istinski vole Allahova Poslanika, s.a.v.s., i živimo po Kur’anu, da nas Poslanik ne bi optužio na Sudnjemu danu. On nas je toliko volio i dove Allahu za nas upućivao. Uzvišeni Allahu, pomozi nam da volimo našeg dragog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., iskrenom ljubavlju i učini nam ga primjerom u našem cjelokupnom životu. Neka Uzvišeni Allah nagradi one koji ovo pročitaju, primijene, drugima proslijede, a nas ne zaborave u svojim dovama.
Priredio Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici.
Prijateljstvo je izvor sreće
Onomad smo pisali o sreći kao jedinom cilju na Zemlji koji svi ljudi, bez izuzetka, žele da ostvare. Vjernici i nevjernici, bogati i siromašni, poznati i nepoznati, svi jednako žele postići sreću, ali svi koriste različite metode. Rekli smo da samo vjernici mogu postići istinsku sreću, a da su sve forme sreće bez čvrste vjere u Boga Uzvišenoga, samo puka iluzija i kao fatamorgana za žednoga u pustinji.
U današnjem svijetu materijalnih i duhovnih turbulencija, gotovo je nezamisliva sreća bez prijatelja i istinskog prijateljstva. Za pravog prijatelja nema zamjene. No, takvoga danas treba tražiti sa upaljenim fenjerom u po bijela dana, kao što je činio Diogenes. Kažu da su ljudi u ratu bili bliži i bolji prijatelji jedni drugima nego danas. Nakon što su dijelili komad hljeba, danas se mnogi i ne poznaju. U nevolji i neprijatelji postaju prijateljima. Na panju koji nosi bujica nađu se i škorpion, i zmija, i druge životinje a da niko nikoga ne dira. Sudbina straha i opasnosti ih zbližava i čini da se ponašaju kao prijatelji, ali šta poslije oluje, poplave, zemljotresa, rata i drugih ovosvjetskih tegoba? A današnji svijet zapljuskuju opasni valovi nebrojenih problema, nedaća, kataklizmi i raznih kušnji iz kojih nas može na sigurno iznijeti samo Nuhova barka, iskrena vjera u Boga, dž. š., učenje, rad i prijateljstvo bez ikakvih dunjalučkih interesa.
Prijateljstvo znači duboke i permanentno neraskidive veze u kojima se čovjek osjeća ugodno i relaksirajuće, i ono zahtijeva udovoljavanje potreba oba prijatelja. Prijateljstvo se gradi postepeno i ono zahtijeva vrijeme, razgovor, slušanje i lojalnost. Ono se nikako ne smije zanemariti. Treba ga njegovati i zaljevati poput cvijeta da bi se uživalo u spektru njegovih boja i ljepoti mirisa.
Prijatelji moraju biti fleksibilni i tolerantni, a nastale probleme moraju rješavati, inače će prijateljstvo postepeno umrijeti. Gdje nema prijateljstva, nema ni sreće, a gdje nema sreće, ima bola, a život s bolom je gorak i bez smisla. Kako je istinska sreća bazirana na vjeri u Boga, dželle šanuhu, tako je i istinsko prijateljstvo zasnovano na vjeri u Gospodara svih svjetova.
Uzvišeni Allah kaže: “A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima, oni naređuju da se dobro čini, a zlo sprečavaju, i namaz klanjaju, i zekat daju, i Allahu i Njegovu Poslaniku se pokoravaju! Takvima smilovat će se Allah! (Et-Tevbe, 71)
Razmislimo o ovoj divnoj Poslanikovoj, s.a.v.s., poruci: “Kada bi postojale dvije osobe koje se vole u ime Allaha, pa jedna od njih živjela na Zapadu a druga na Istoku (nisu imale priliku da se viđaju), Allah bi ih sakupio na Sudnjemu Danu i rekao: ‘Evo ti onoga koga si volio u ime Mene.’” Ponekad razdaljina povećava ljubav i učvršćuje prijateljstvo. Ne mora biti tačna izreka: Daleko od očiju, daleko od srca.
Razmislimo i o porukama sljedećih hadisa našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: “Uzvišeni Allah voli da se održava staro prijateljstvo.” “Sa tri postupka (svojstva) pridobit ćeš prijateljstvo svoga brata: 1. pozdravom kad god ga sretneš, 2. pravljenjem mjesta da sjedne (kada dođe u društvo u kojem se i ti nalaziš), i 3. obraćanjem imenom koje je njemu najdraže.” “Onome ko pogleda svoga brata s osmijehom i prijateljski, bit će oprošteni grijesi.” “Prijateljstvo i ljubav se nasljeđuju, kao i neprijateljstvo i mržnja – često je govorio Poslanik.”
O prijateljima, pak, Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Prijatelja voli umjereno, jer se može desiti da ga jednog dana zamrziš; a mrzi umjereno onoga koga mrziš, jer se može desiti da ti jednoga dana postane prijatelj.” “Uzvišeni Allah kaže: ‘Ja sam Treći uz dvojicu prijatelja koji se paze, sve dok jedan od njih ne iznevjeri drugoga. Ja ih tada napuštam.’” Subhanallah! Allahu ekber! “Čovjek, obično, pada pod uticaj vjerovanja (nazora) svoga prijatelja. Prema tome, pazite koga ćete uzeti sebi za prijatelja.” “Doći će vrijeme kada će vam tri stvari biti najdragocjenije: 1. dinar zarađen na dozvoljen način (s halalom), 2. dobar i iskren brat (prijatelj), s kojim se družiš i u njegovu se društvu prijatno osjećaš, i 3. vladanje po Sunnetu (načinu života) Allahovog Poslanika.” “Ne druži se sa onim koji te ne cijeni onoliko koliko ti njega cijeniš.”
-2-
Neka Allah, dželle šanuhu, nagradi onoga ko mi je e-mailom poslao vrlo poučnu priču koju i vama prenosim. Ovo je priča o dvojici prijatelja koji su išli pustinjom. Na putu su se porječkali i jedan je udario drugog. Udareni se osjetio povrijeđenim, ali je šutke napisao u pijesku: “Danas sam dobio udarac od mojeg najboljeg prijatelja. Produžili su tako sve dok nisu našli jednu oazu gdje su se odlučili okupati. Onaj što je dobio udarac zamalo se nije utopio kupajući se, ali život mu je spasio onaj drugi.
Kad je došao k sebi, urezao je u jednom kamenu: “Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život!” Onaj koji je udario svog najboljeg prijatelja upita: “Kad sam te udario, poruku si napisao u pijesku, a sada je urezuješ u kamen. Zašto?” Prijatelj mu odgovori: “Kad nam neko uradi nešto loše, to trebamo zapisati u pijesku da bi vjetrovi izbrisali, ali kad neko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen da ništa ne može izbrisati!” Nauči se da rane upisuješ u pijesak, a sreću urezuješ u kamen.
U kontekstu teme, citirat ću nekoliko izreka znamenitih ličnosti:
Albert Camus (Alber Kami, franc. filozof i dobitnik Nobelove nagrade): “Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.”
Aristotel (grčki filozof): “Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela.”
Arthur Schopenhauer (Artur Šopenhauer, njemački filozof): “Prijatelj svih nije ničiji prijatelj.” “Prijateljima lahko opraštamo pogreške koje nas ne pogađaju.”
Blaise Pascal (franc. filozof, matematičar i fizičar): “Kad bi svi ljudi znali što jedni o drugima govore, na svijetu ne bi bila ni četverica prijatelja.”
Ciceron (rimski filozof i državnik): “Život bez prijatelja je ništa.”
Elbert Hubbard (američki filozof): “Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.”
Ezop (starogrčki basnopisac): “Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje.” “Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.” “Treba pomoći prijateljima kada im je to potrebno, a ne dokazivati se kada su oni već propali.”
Horacije (rimski pjesnik): “Ko kleveće odsutnog prijatelja, zloban je.”
Jean de La Fontaine (francuski pjesnik): “Ništa nije tako opasno kao prijatelj neznalica, više bi vrijedio pametan neprijatelj.”
Konfučije (kineski filozof i socijalni reformator): “Prijateljstvo je lađa koja može da preveze dvojicu ako je lijepo vrijeme, ali ni jednog ako je ružno.”
Martin Luther King Jr. : “Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja.”
Pam Brown (australijska pjesnikinja): “Prijatelj je tu kad uz tebe nema baš nikog.” “Prijateljstvo nam pokazuje da ni u jednoj tuzi ni radosti nismo sami.” “Prijatelj će možda otići živjeti negdje daleko, tako daleko da ga možda više nikada nećeš sresti. Pa ipak, on je dio tebe zauvijek.”
Plutarh (grčko-rimski historičar): “Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja sjena može da uradi još mnogo bolje.” Kada je američki predsjednik Bill Clinton upitan ko mu je najbolji savjetnik, on je odgovorio: “Onaj koji ne misli kao ja.”
Ralph Waldo Emerson (američki filozof i pjesnik): “Jedini način da imaš prijatelja jest biti prijatelj.” “Prijatelji su kao sjena, oni su uvijek tu kad ih trebaš.”
Sokrat (grčki filozof): “Knjige su hladni, ali pouzdani prijatelji.” “Svako će znati koliko ima koza i ovaca, ali ne i koliko ima prijatelja.” “Među prijateljima treba voljeti ne samo one koje žaloste naše nesreće, nego i one koji nam ne zavide na sreći.”
Grčka poslovica: “Ko prestane biti prijatelj, prijatelj nikada nije ni bio.”
Latinska poslovica: “Prijatelja kori kad ste sami, hvali ga javno.” “Prijateljstvo sklopljeno uz čašicu većinom je stakleno.” Molim vas da ponuđeni tekst proslijedite i drugima, a mene da ne zaboravite u vašim dovama.
Iskreno vaš Abdullah Hodzic, imam Bijele džamije u Gračanici
E-mail adresa: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Napomena:Poštovani posjetitelji imamo čast da vam predstavimo lijepe i poučne tekstove Abdulah ef. Hodžića imama iz Gračanice koji se odazvao na naš poziv i pridružio našoj stranici i koji će ubuduće bit čest naš gost, saradnik REDAKCIJA.